Umor je signal da u stilu života, svakodnevnim životnim navikama i načinu razmišljanja treba nešto mijenjati!
Suvremeni način života i ubrzan tempo kod mnogih ljudi stvara osjećaj umora. Ako se on iz dana u dan ponavlja i intenzivira, kumulira se i javlja kronični umor. Sindrom kroničnog umora u medicini je već potvrđen i prihvaćen kao dijagnoza, i ne javlja se samo kao sporadična pojava. Najkraće bi se mogao definirati kao subjektivni osjećaj nedostatka snage i energije.
Poznato je kako stres pomaže tijelu da se nosi s neposrednim opasnostima, pa posljedično često rezultira umorom. Evolucijski gledano, stres je bio kratkoročan (sukob s divljim životinjama i drugim opasnostima) i nije bio stil života. Pa i same njegove posljedice nisu bile ovako značajne:
🔴 Stres potiče aktivaciju hipotalamo-hipofize (HPA) koja pak povećava razinu uzbuđenja, toleranciju na bol, povećava apetit te poboljšava pažnju i motoričke reflekse.
🔴 Nadbubrežne žlijezde tada šalje hormone po tijelu, a mozak oslobađa neurotransmitere kako bi pojačao osjetila.
🔴 Iz nadbubrežnih žlijezda hormon koji oslobađa kortikotropin (CRH) aktivira imunološke stanice kako bi se oslobađali citokini i posrednici upale, ponekad izazivajući aktiviranje stresnog sustava.
🔴 Proupalni citokini tada djeluju na mozak, uzrokujući bolest i pogoršanje fizičkih i psihičkih zdravstvenih problema.
🔴 Česti simptom stresa uključuje umor, smanjenu fizičku aktivnost, socijalno povlačenje i druge depresivne simptome i hodanje u snu.
Sindrom kroničnog umora – razorni i slabo razumljiv poremećaj – procjenjuje se da utječe na milijune ljudi širom svijeta, dok gotovo 90% slučajeva ostaje nedijagnosticirano zbog složene prirode sindroma, čiji simptomi su široki i nespecifični: što znači da se dijagnoza obično postavlja isključivanjem drugih mogućih bolesti. Simptomi mogu biti oslabiti jer traju duže vrijeme i mogu uključivati sljedeće:
🔴 osjećaje ekstremnog umora
🔴 nemogućnost obavljanja normalnih aktivnosti
🔴 bolove u mišićima i bolove u zglobovima
🔴 glavobolju i migrenu
🔴 gastrointestinalna pitanja
🔴 otečene žlijezde
🔴 probleme sa spavanjem
🔴 probleme u koncentraciji (moždana magla)
🔴 osjetljivost i intoleranciju, a i alergiju na hranu
Također, postoje i najčešće popratne bolesti povezane sa sindromom kroničnog umora:
🔴 sindrom iritabilnog crijeva (IBS)
🔴 kronična zdjelična bol
🔴 višestruka kemijska osjetljivost
🔴 temporomandibularni poremećaj
Uzroci i faktori rizika povezani sa sindromom kroničnog umora nisu u potpunosti razumljivi. Smatra se da je sindrom kroničnog umora potaknut kombinacijom nekoliko faktora kod genetski predisponiranih pojedinaca, a sumnjivi čimbenici rizika i okidači za simptome uključuju i sljedeće:
🔴 infekcije
🔴 stres
🔴 poremećaje metabolizma
🔴 disregulirani imunološki sustav
🔴 autoimune bolesti
Nekoliko ili svi gore navedeni faktori rizika mogu biti uključeni u pokretanje upalnih procesa koji su povezani sa sindromom kroničnog umora. Istraživanja bolesnika s kroničnim umorom pokazala su da izvor primarne upale – pokreće neravnotežu mikrobiote crijeva i na kraju dovodi do povećane propusnosti crijeva (nepropusnih crijeva) i disbioze.
Propusna crijeva dopuštaju da toksini i bakterije napuste crijeva i uđu u krvne i limfne žile održavajući kronično upalno okruženje koje može pokrenuti autoimunitet i imunološku disfunkciju. Konačno, kontinuirana disregulacija imunološkog sustava nastavlja disregulaciju hipotalamus-hipofize-adrenalne osi u mozgu preko upalne kaskade. To zauzvrat utječe na načine proizvodnje energije i normalnu funkciju mitohondrija.
Hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna osovina predstavlja složen skup hormonskih interakcija koje proizvode kortizol i upravlja prirodnim reakcijama tijela na stresore. Kortizol igra kritičnu ulogu u cijelom tijelu tijekom stresa, uključujući pokretanje ili modulaciju imunološkog odgovora.
Tijekom infekcije imunološke stanice oslobađaju proupalne signalne molekule zvane citokini. Citokini signaliziraju okolnim stanicama da postoji prijetnja koju je potrebno iskorijeniti. TNF-α i Interleukini (IL) su dvije vrste citokina koji se obično oslobađaju u upalnom okruženju. TNF-α je ključni posrednik upale oslobođene tijekom širokog raspona imunoloških prijetnji. Disregulacija TNF-α citokina povezana je s autoimunitetom, gdje tijelo napada svoje zdrave stanice. Interleukini su velika skupina citokina koji se oslobađaju tijekom upalnog događaja i koji posjeduju protuupalna svojstva. Citokini poput TNF-a mogu potaknuti os Hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda i povećati razinu kortizola, što zauzvrat inhibira daljnju proizvodnju citokina.
Ova vrsta povratne veze je kritična za vraćanje imunološkog sustava na homeostazu i sprečavanje oštećenja tkiva uzrokovanog nesavjesnim odgovorom. U okruženju kontinuiranog propuštanja crijeva i kronične upale, pojačana i produžena proizvodnja citokina bila bi trajni problem. U ovom disreguliranom okruženju, kontinuirana proizvodnja TNF-a može prouzročiti stalnu proizvodnju kortizola.
Poznato je da nakon kronične proizvodnje kortizola dolazi do poremećaja kortizola zbog nekoliko mehanizama. Disfunkcija kortizola tada može dovesti do neprovjerene proizvodnje citokina. Produljena proizvodnja citokina također može oslabiti crijevnu barijeru, što bi pogoršalo primarni problem propusnog crijeva i, na kraju, pridružene simptome. Ti su procesi poznati kao silazna spirala do kronične upale i istaknuti su u slučaju kroničnog umora.
Kako si pomoći
Treba obratiti pozornost na:
- spavanje – potrebno je dovoljno sna, jer se živčane stanice u snu regeneriraju i opuštaju, ali važna je i kvaliteta sna
- dnevni ritam – usporiti ga
- preraspodjelu vremena – odvojiti vrijeme za rad i odmor (kreativni odmor), jer ljudski organizam nije robotiziran da testiramo njegove krajnje mogućnosti i maksimalno ga iscrpljujemo. Nužna je smjena umnog i fizičkog napora. Primjerice, radnik u polju odmorit će se nakon zdravog sna ili čitajući, a student koji nekoliko sati uči ili radi za računalom relaksirat će se vozeći bicikl, šetajući ili trčeći
Savjeti:
- svaki dan odvojiti malo vremena za sebe i činiti nešto što nam pričinjava zadovoljstvo – male sitne radosti koje ne koštaju puno
- prilagoditi prehranu da bi što prije detoksicirali organizam za početak povećati unos vode, izostaviti zaslađene gazirane napitke, smanjiti kofein te izbaciti ili smanjiti na najmanju moguću mjeru pušenje i konzumaciju alkohola
- povećati unos ribe, žitarica, svježeg i sušenog voća i povrća, orašastih plodova i sjemenki
- izbjegavati ili smanjiti unos suhomesnatih i konzerviranih proizvoda te rafiniranih ugljikohidrata
- ne uzimati samoinicijativno lijekove
- obratiti pozornost na dodatni unos vitamina i minerala koji se pod stresom prvi gube: vitamini B skupine, C vitamin, magnezij, kalcij, cink i željezo
Nedavna istraživanja pokazuju da adaptogene biljke sadrže molekule mogu poboljšati naše mentalno zdravlje kao prirodni antidepresiv i primjenjuju se u situacijama poput:
- nedostatka energije
- želje za spavanjem
- smanjene motivacije
- oštećene memorije
- loše koncentracije
- malaksalosti i općenitog osjećaja slabost
- izuzetnog umora
- mučnine nakon napora
Osobnim izborom namirnica možemo smanjiti umor i pomoći organizmu u obnovi energije. Pravilna i uravnotežena prehrana poput mediteranske koja obiluje povrćem, voćem, ribom, te dobri začini poput kurkume i đumbira znači dugoročno ulagati u zdravlje, a ujedno se stvara percepcija da i sami možemo učiniti nešto za sebe. Time bismo i sami svjedočili staru Hipokratovu tezu: “Hrana je lijek”.
Ljekovite biljke, adaptogenog djelovanja mogu biti moćna podrška prehrani u podršci organizmu kada se koriste na vrijeme i u pravoj dozi. Pritom je najbolji individualni pristup, u skladu sa simptomima.
Biljke se općenito smatraju sigurnima za upotrebu, neka ograničenja ipak postoje, zbog čega je poželjno prije primjene posavjetovati se sa stručnom osobom.
SAVJETOVANJE:
Za sva pitanja oko odabira vrste Mace, konzumacije ili nuspojava, kontaktirajte naš Bioandina Maca ekspert tim. Upit pošaljite na email adresu: savjetovanje@bioandina.hr