Reumatoidni artritis - BIOANDINA

Reumatoidni artritis

reumatoidni-artritis.jpg

Reumatoidni artritis je autoimuni poremećaj nepoznate etiologije koji zahvaća oko 1 % odrasle populacije, a žene pogađa 2-3 puta češće nego muškarce. U posljednjih je 20 godina postignut značajan napredak u razumijevanju patofiziologije bolesti, donošenju optimalnih mjera ishoda i učinkovite strategije liječenja, uključujući prepoznavanje važnosti ranog dijagnosticiranja i liječenja.



Što je reumatoidni artritis?

Reumatoidni artritis (RA) je kronična, upalna, autoimuna bolest koja dominantno zahvaća zglobove. Genetika i okolišni faktori imaju važnu ulogu u razvoju ove bolesti, a najčešći simptomi su otekline te bolovi u zglobovima šaka i stopala. Osim u odraslih, moguća je pojava i juvenilnog reumatoidnog artritisa kod djece koji se javlja prije navršene šesnaeste godine života.

Bolest karakterizira sinovijalna upala i hiperplazija (oteklina), stvaranje autoantitijela (reumatoidni faktor i anticitrulinska protutijela), deformacija tj. razaranje hrskavice i kostiju te određene sistemske značajke koje uključuju kardiovaskularne, skeletne, plućne i psihološke poremećaje.

Kod reumatoidnog artritisa, sinovijalna ovojnica (koja se inače sastoji od 1-3 stanična sloja) postaje izrazito zadebljana. Stupanj sinovijalne hiperplazije korelira s težinom erozije hrskavice, što na kraju rezultira upalnom formacijom panusa. Potom takva proširena sinovijalna membrana zahvaća područje zgloba na spoju hrskavica-kost i dovodi do koštanih erozija te degradacije hrskavice.

Većina oboljelih ima fluktuirajući tijek bolesti koji, unatoč terapiji, može rezultirati progresivnom destrukcijom zgloba, deformitetom te invalidnošću. Stoga je bolest potrebno pravovremeno dijagnosticirati kako bi se mogla liječiti već u ranoj fazi.



Uzroci, mehanizam i tijek bolesti

Uzroci reumatoidnog artritisa još uvijek nisu poznati. Međutim, čimbenici poput genetskih i okolišnih faktora doprinose pojavi ove bolesti.

Genetski faktori
Mnogi lokusi gena povezani su s reumatoidnim artritisom. Osim toga, epigenetske modifikacije poput metilacije DNA i acetilacije histona odgovorne su za poticanje upalnih reakcija. Jednako tako, posttranslacijske modifikacije proteina doprinose razbijanju imunološke tolerancije, što dovodi do stvaranja neoepitopa različitih autolognih proteina (npr. kolagen i fibrinogen), a to potom rezultira stvaranjem autoantitijela protiv autoantigena. Takva antitijela mogu formirati imunološke komplekse te uzrokovati daljnje povećanje upalnih odgovora.

Okolišni faktori
U okolišne rizične faktore spadaju pušenje, parodontitis, virusne infekcije te određene karakteristike mikrobioma crijeva, usta i pluća. Tako ulogu u patogenezi reumatoidnog artritisa mogu imati npr. bakterije roda Prevotella (proširene u probavnom traktu) i Porphyromonas gingivalis koji je povezan s parodontitisom. Također, neke novije studije ukazuju na to da se bakterije mogu premjestiti iz crijeva u tkiva, čime uzrokuju upalu i autoimunost.

Za pojavu bolesti obično postoji „okidač“ u vidu infekcije ili određenih okolišnih čimbenika koji aktiviraju gene. Potom imunološki sustav, umjesto da zaštiti zglobove, počne proizvoditi tvari koje napadaju zglob. Složene interakcije između više vrsta imunoloških stanica, citokina, proteinaza i faktora rasta posreduju u uništavanju zglobova, ali i sistemskim komplikacijama.

Kod zdravih osoba, sluznica zglobova je tanka i ima vrlo malo krvnih žila. Međutim, kod osoba s reumatoidnim artritisom takva je sluznica zadebljana i obiluje bijelim krvnim stanicama koje luče tvari poput interleukina (IL-1) i faktora tumorske nekroze (TNF-α). Upravo su ti spojevi zaslužni za izazivanje boli, oticanje zglobova i njihovo oštećenje.

Rane manifestacije RA uglavnom obuhvaćaju blagi artritis s malo zahvaćenih zglobova. U takvoj, vrlo ranoj fazi bolesti, još ne postoje strukturna oštećenja. S druge strane, kasnije faze karakterizira erozivna bolest te sužavanje zglobnog prostora koji je posljedica degradacije hrskavice. Neadekvatno liječen reumatoidni artritis napreduje u destruktivniju bolest. Zbog toga su glavni ciljevi učinkovitog liječenja ove bolesti rana i točna dijagnoza, rano liječenje, kontrola simptoma te praćenje stanja i razvoja bolesti.



Simptomi i liječenje

Oboljelima od reumatoidnog artritisa obično se javljaju otekline te jutarnja ukočenost zglobova koja traje od 30 minuta do nekoliko sati. Za razliku od „tvrdih“ (koštanih) oteklina kod osteoartritisa, kod RA je oteklina mekana.

Reumatoidni artritis ometa funkcioniranje, radnu produktivnost i kvalitetu života. Ukoliko se nedovoljno liječi, moguća je pojava izvanzglobnih manifestacija poput reumatoidnih čvorića (čvrste potkožne kvržice u blizini koštanih izbočina). Također, oboljeli mogu biti pogođeni višestrukim komorbiditetima, a kardiovaskularne bolesti česta su posljedica kroničnih upala te primarni uzrok smrti kod osoba s RA.

Iako je neizlječiva, bolest se itekako može kontrolirati pomoću antireumatskih lijekova koji modificiraju bolest (DMARD). DMARD su lijekovi koji ometaju znakove i simptome reumatoidnog artritisa, poboljšavaju fizičku funkciju te inhibiraju napredovanje oštećenja zglobova. Osim njih, u liječenju se koriste i nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID), sistemski kortikosteroidi te razni biološki agensi poput inhibitora čimbenika tumorske nekroze (TNF).

Ishodi bolesti mogu se poboljšati ranom dijagnozom i terapijom. Tako rana dijagnoza i liječenje reumatoidnog artritisa mogu uvelike usporiti napredovanje oštećenja zglobova, čak u 90 % oboljelih osoba. Cilj liječenja je remisija, odnosno stanje odsutnosti aktivnosti bolesti, što bi se trebalo postići unutar 6 mjeseci.



Kakvu ulogu biljka mačja kandža ima kod reumatoidnog artritisa?

Uncaria tomentosa, poznatija kao mačja kandža, drvenasta je loza koja je ime dobila radi svojeg karakterističnog trnja koje raste duž stabljike. Ova je biljka podrijetlom iz Amazonske prašume i drugih tropskih područja Srednje i Južne Amerike.

Upotreba mačje kandže seže još u daleku povijest kada su ju peruanska plemena koristila kao tonik za sprječavanje bolesti, ali i za liječenje mnogih bolesti poput alergija, artritisa, bakterijskih i virusnih infekcija, čira na želucu i drugih poremećaja gastrointestinalnog trakta, bolesti urinarnog trakta te menstrualnih nepravilnosti.

Prema Europskoj agenciji za lijekove (EMA), neke od indikacija za koje se mačja kandža danas koristi su:

  • ublažavanje simptoma te liječenje poremećaja lokomotornog sustava (reuma, upala zglobova, artritis)
  • pomoćna terapija za jačanje zaštitnog kapaciteta organizma
  • jačanje imunološkog sustava
  • pomoćna terapija u liječenju akutnih i rekurentnih zaraznih bolesti
  • akutna i kronična upala kože – ugriz insekata, posjekotine, modrice, poticanje epitelizacije.

Mačja kandža ima snažno antioksidativno i protuupalno djelovanje, a ono se može pripisati mnogim bioaktivnim spojevima ove biljke poput oksindol i indol alkaloida, fitosterola, polifenola te glikozida kinovinske kiseline.

Protuupalna svojstva povezana su s inhibicijom ekspresije gena iNOS koja je inducirana lipopolisaharidima, formiranjem nitrata i staničnom smrti. Također, mačja kandža ima sposobnost prevenirati aktivaciju ključnog transkripcijskog faktora NF-κB koji regulira brojne aspekte našeg imuniteta te služi kao važan posrednik u ekspresiji proupalnih molekula. Upravo prevencijom aktivacije NF-κB, inhibira se i produkcija TNF-α, faktora tumorske nekroze koji potiče upalu. Jednostavnije rečeno, mačja kandža ima sposobnost „ugasiti vatru“ koja hrani upalu.

U istraživanju koje su proveli Mur i sur. (2002) ispitivana je učinkovitost ekstrakta mačje kandže tijekom 24 tjedna na ukupno 40 bolesnika s aktivnim reumatoidnim artritisom. Dugotrajno liječenje sa 60 mg ekstrakta rezultiralo je značajnim smanjenjem broja bolnih zglobova u usporedbi s kontrolnom grupom koja je dobivala placebo (smanjenje od 53,2 % naspram 24,1 % kontrole placebom).

Bioandina mačja kandža (cat’s claw) dodatak je prehrani koji je zapravo kombinacija atomiziranog ekstrakta i praha kore stabljike mačje kandže (Uncaria tomentosa). Atomizirani ekstrakt, koji se nalazi u kapsulama, sadrži 5 % oksindol alkaloida. Čestice praha dobivenog atomizacijom su homogeniziranije, bolje topljive i imaju bolja morfološka svojstva. Također, atomizacijom se postiže veća stabilnost proizvoda te se poboljšava terapijski ishod uz minimaliziranje nuspojava.

Magistra nutricionizma, Ana Marija Medved



Literatura:

Aletaha D, Smolen JS (2018) Diagnosis and management of rheumatoid arthritis: a review. Jama 320(13), 1360-1372.

American College of Rheumatology Subcommittee on Rheumatoid Arthritis Guidelines (2002) Guidelines for the management of rheumatoid arthritis: 2002 update. Arthritis Rheum. 46(2), 328-346.

European Medicines Agency (2016) Assessment report on Uncaria tomentosa (Willd. ex Schult.) DC., cortex, str. 1-67.

Lee WJ, Briars L, Lee TA, Calip GS, Suda KJ, Schumock GT (2016) Use of tumor necrosis factor‐alpha inhibitors in children and young adults with juvenile idiopathic arthritis or rheumatoid arthritis. Pharmacotherapy: The Journal of Human Pharmacology and Drug Therapy 36(12), 1201-1209.

McInnes IB, Schett G (2011) The pathogenesis of rheumatoid arthritis. New Engl. J. Med. 365(23), 2205-2219.

Mur E, Hartig F, Eibl G, Schirmer M (2002) Randomized double blind trial of an extract from the pentacyclic alkaloid-chemotype of uncaria tomentosa for the treatment of rheumatoid arthritis. J. Rheumatol. 29(4), 678-681.

Scherer HU, Häupl T, Burmester GR (2020) The etiology of rheumatoid arthritis. J. Autoimm. 110, 1-15.




Jelmark d.o.o.

Mošćenička 15
10 000 Zagreb
Mob: 091.223.8814
email: info@bioandina.hr

   

Newsletter