Magistra nutricionizma Ana Marija Medved stručna je suradnica u Bioandina timu koja je tijekom akademskog obrazovanja razvila interes za biljkama i njihovim bioaktivnim molekulama te provela niz istraživanja u svrhu otkrivanja potencijalnih benefita biljaka i njihovih spojeva. Ana Marija piše o utjecaju sezonskih alergija te kako ublažiti njihove simptome.
Osim visibaba, prvi vjesnici proljeća mogu biti i crvene, suzne oči, kihanje, začepljenost nosa te kašalj. Ovo je doba godine kada se cijela priroda budi jer počinje cvatnja prvih stabala i biljaka poput breze, vrbe, koprive i kasnije ambrozije. Upravo te biljke, odnosno njihova pelud, jedan su od glavnih razloga pojave alergijskog rinitisa od kojeg danas pati oko pola milijarde ljudi.
Što je alergijski rinitis i što ga uzrokuje?
Općenito, alergije predstavljaju preosjetljivu reakciju tijela na njemu strane tvari (antigene). Glavni uzročnici alergijskih reakcija – alergeni, dijele se na alergene koji potječu iz prirodnog okoliša (pelud, grinje, prašina) te na alergene koji potječu iz kemijski kontaminiranog okoliša (metali, lateks, lijekovi).
Međutim, neće svi ljudi jednako reagirati na strane tvari. Dok određene osobe mogu razviti alergijsku reakciju na neke od antigena, kod drugih će osoba, u sličnim okolnostima, takva tvar biti potpuno bezopasna. Alergijski se odgovor razvija kada postoje poremećaji imunološkog sustava i njegovog mehanizma obrane. Danas su poznati razni klinički oblici alergija poput konjunktivitisa, kožnih alergija i edema larinksa, a najčešći od njih je alergijski rinitis.
Alergijski rinitis definira se kao upalni poremećaj sluznice nosa, a rezultat je imunološke reakcije posredovane raznim inhalacijskim alergenima. Peludni alergeni smatraju se glavnim čimbenicima rizika za sezonski alergijski rinitis i astmu. Senzibilizacija na pelud obično je ograničena na anemofilne biljke (biljke koje se oprašuju pomoću vjetra), a one čine 10-18 % cvjetnica. Glavna četiri klinička simptoma su: kihanje, svrbež nosa, začepljenost nosa i rinoreja (iscjedak iz nosa). Međutim, alergeni mogu izazvati i teža stanja poput astme, nazalnih polipa ili atopijskog dermatitisa. Ovakvi simptomi mogu narušiti kvalitetu života i rezultirati poremećajem sna, depresivnim raspoloženjem, umorom te smanjenom produktivnosti.
Tijek alergijske reakcije
Mehanizam nastanka alergijskog rinitisa dijeli se na tri faze:
1) senzibilizacija na alergen
2) rana faza alergijske reakcije
3) kasna faza alergijske reakcije.
U prvoj fazi senzibilizacije na alergen, stanice imunološkog sustava obrađuju alergen i na temelju toga pripremaju organizam za „obranu“.
Druga faza jest rana ili neposredna faza alergijske reakcije koja se javlja kroz 30 minuta kod pojedinaca izloženih alergenu. Histamin, kao glavni posrednik alergijskog rinitisa, stimulira završetke živaca i mukozne žlijezde što izaziva kihanje i rinoreju. Ova faza obično traje 2-3 sata.
Kasna faza javlja se 4-6 h nakon stimulacije antigenom, a karakterizira ju produljenje simptoma kihanja i rinoreje. Također, javlja se i začepljenost nosa koja traje otprilike 18-24 h.
Međutim, alergijski rinitis pokreće sistemsku upalu u organizmu. Stoga alergeni ne dovode samo do lokalnog upalnog odgovora u gornjim dišnim putevima, već može doći i do upalnih procesa donjih dišnih puteva poput astme, rinosinusitisa, nazalnih polipa i mnogih drugih. To dokazuje činjenica da alergijski rinitis i astma vrlo često koegzistiraju.
Klasifikacija alergijskog rinitisa
Alergijski rinitis se prema smjernicama ARIA-e (Allergic Rhinitis and its Impact on Asthma) može se podijeliti s obzirom na trajanje i ozbiljnost simptoma. S obzirom na trajanje klasificira se kao povremena ili perzistentna bolest, dok ga je s obzirom na ozbiljnost simptoma te koliko oni utječu na kvalitetu života moguće podijeliti na blagi i umjereno-teški alergijski rinitis.
Simptomi osoba s povremenim alergijskim rinitisom su kihanje, smetnje na očima te vodenasti sekreti. S druge strane, osobe s perzistentnim alergijskim rinitisom imaju poremećaj mirisa, začepljenost nosa, postnazalno kapanje, a mogu se javiti i astma te kronični sinusitis.
Mjere prevencije i liječenje
Liječenje alergijskog rinitisa usmjereno je na ublažavanje simptoma. Najboljom terapijom smatra se eliminacija i izbjegavanje alergena. Međutim, to je u većini slučajeva vrlo teško izvedivo, a pogotovo kada se radi o peludnim alergijama. Izlaganje polenu može se smanjiti držanjem prozora zatvorenim te ograničavanjem količine vremena koje se provodi na otvorenom prostoru tijekom najvećih sezona peludi.
Medikamentozna terapija drugi je korak u liječenju alergijskog rinitisa te se sastoji od oralnih antihistaminika, intranazalnih kortikosteroida, antagonista leukotrijenskih receptora te imunoterapije alergenima.
Antihistaminici su prva linija farmakološke terapije te se preporučuju svim bolesnicima s alergijskim rinitisom. Ako se uzimaju redovito u vrijeme maksimalnih simptoma ili prije izlaganja alergenu, mogu učinkovito ublažiti simptome poput kihanja, rinoreje, svrbeža
Intranazalni kortikosteroidi su, također, prva linija farmakološke terapije, a mogu se koristiti sami ili u kombinaciji s oralnim antihistaminicima. Redovitom i ispravnom upotrebom smanjuju upalu nosne sluznice te poboljšavaju njezinu patologiju.
Antagonisti leukotrijenskih receptora su djelatne tvari koje se uglavnom koriste u liječenju astme. Osobe s alergijskim rinitisom imaju povišene razine leukotrijena što posljedično dovodi do bronhokonstrikcije, aktivacije upalnih stanica u plućima i povećanja stvaranja sluzi uz povećanu propusnost kapilara. Antagonisti leukotrijenskih receptora vežu se na leukotrijenske receptore te inhibiraju upalne učinke izazvane leukotrijenima.
Imunoterapija alergenima uključuje potkožno davanje alergena pacijentu, postupno ih povećavajući dok se ne postigne doza koja je učinkovita u izazivanju imunološke tolerancije na alergen.
Uloga vitamina C kod alergijskog rinitisa
Askorbinska kiselina, poznatija kao vitamin C, važan je antioksidans za ljudski organizam te ima široku primjenu u prevenciji i liječenju raznih bolesti. Određena su istraživanja pokazala kako vitamin C može imati i potencijalne benefite u borbi protiv alergijskog rinitisa.
U jednoj su kliničkoj studiji osobe s alergijskim rinitisom intranazalno uzimale vitamin C. Nakon dva tjedna, 74 % ispitanika koji su bili izloženi liječenju otopinom askorbata osjetilo je smanjenje nazalnog sekreta, začepljenja nosa i edema. Druga je studija pokazala da suplementacija od minimalno 2 grama vitamina C dnevno može predstavljati obećavajuću nefarmakološku terapiju osoba s alergijskim rinitisom jer potencijalno može spriječiti oslobađanje histamina iz bijelih krvnih stanica (Helms i Miller, 2006).
Najveći prirodni izvor vitamina C jest camu camu (Myrciaria dubia). Ovo voće pripada obitelji Myrtaceae, a rasprostranjeno je diljem amazonske prašume Perua, Brazila, Kolumbije i Venezuele. Zbog svog iznimnog nutritivnog sastava i visokog sadržaja vitamina C posljednjih je godina postao gospodarski itekako važan. Iako se oko 70 % antioksidativne aktivnosti camu camu voća pripisuje upravo vitaminu C, njegova sinergija s ostalim bioaktivnim spojevima rezultira i protuupalnim, antimikrobnim i antihipertenzivnim djelovanjem.
Do i sur. (2021) istražili su antialergijski učinak ekstrakta voća camu camu te su ga predstavili kao obećavajući alternativni lijek u borbi protiv alergija. Vitamin C i drugi bioaktivni spojevi poput cijanidin-3-glikozida doprinose antioksidativnom i protuupalnom djelovanju. Upravo ti spojevi ukazuju i na potencijalne antialergijske učinke jer djeluju kao stabilizatori mastocita i blokatori histamin receptora koji imaju ključnu ulogu u patološkom procesu alergijskog upalnog odgovora.
Međutim, potrebno je provesti još ispitivanja kako bi se dodatno utvrdilo pozitivno djelovanje voća camu camu na smanjenje simptoma alergije, ali dosadašnja ispitivanja i rezultati su svakako obećavajući.
Dnevna doza Bioandina Camu Camu Vitamin C kompleksa (2 kapsule) osigurava 200 % preporučenog dnevnog unosa vitamina C za žene te 166 % za muškarce.
ZAKLJUČAK
Alergijski rinitis najčešća je alergijska bolest koja pogađa oko 400 milijuna ljudi diljem svijeta. Osobama s teškim simptomima može uvelike utjecati na kvalitetu života, ometati svakodnevne aktivnosti te smanjiti produktivnost. Liječenje alergijskog rinitisa usmjereno je na ublažavanje simptoma te se prvenstveno preporučuje izbjegavanje alergena. U slučajevima kada to nije moguće, provodi se farmakološko liječenje. Međutim, ljudi danas sve više posežu i za alternativnim, nefarmakološkim liječenjem, a vitamin C predstavlja potencijalno rješenje jer utječe na smanjenje oksidativnog stresa i upale.
Literatura:
Asam C, Hofer H, Wolf M, Aglas L, Wallner M (2015) Tree pollen allergens—an update from a molecular perspective. Allergy 70(10), 1201-1211.
Do NQ, Zheng S, Oh S, Nguyen QT, Fang M, Kim M, Jeong J, Yi TH (2021) Anti-Allergic Effects of Myrciaria dubia (Camu-Camu) Fruit Extract by Inhibiting Histamine H1 and H4 Receptors and Histidine Decarboxylase in RBL-2H3 Cells. Antioxidants 11(1), 104.
Helms S, Miller AL (2006) Natural treatment of chronic rhinosinusitis. Altern. Med. Rev. 11(3), 196-207.
Pawankar R, Mori S, Ozu C, Kimura S (2011). Overview on the pathomechanisms of allergic rhinitis. Asia Pac. Allergy 1(3), 157-167.
Puc M (2003) Characterisation of pollen allergens. Ann. Agric. Environ. Med. 10(2), 143–149.
Small P, Keith PK, Kim H (2018) Allergic rhinitis. Allergy Asthma Clin. Immunol. 14(2), 1-11.
Small P, Kim H (2011) Allergic rhinitis. Allergy Asthma Clin. Immunol. 7(1), 1-8.
Varshney J, Varshney H (2015) Allergic rhinitis: an overview. Indian J. Otolaryngol. Head Neck Surg. 67(2), 143-149.
Vollbracht C, Raithel M, Krick B, Kraft K, Hagel AF (2018) Intravenous vitamin C in the treatment of allergies: an interim subgroup analysis of a long-term observational study. J. Int. Med. Res. 46(9), 3640-3655.
Vrbica Ž (2013) Uloga antagonista leukotrijenskih receptora u liječenju astme. Medicus 22, 21-24.
Wilson AM, O’Byrne PM, Parameswaran K (2004) Leukotriene receptor antagonists for allergic rhinitis: a systematic review and meta-analysis. Am. J. Med. 116(5), 338-344.