Menopauzu najčešće povezujemo s valunzima, promjenama ciklusa i drugim tjelesnim simptomima. No, kao što znamo, tijelo nije odvojeno od uma pa se brojne promjene u menopauzi i perimenopauzi reflektiraju na naše psihološko funkcioniranje. Neke od psiholoških simptoma promjene su: kraći fitilj, promjene raspoloženja, slabija koncentracija, zaboravljivost, osjećaj unutarnjeg nemira, problemi sa spavanjem ili jednostavno dojam da više ne funkcioniramo kao prije. Jesam li sue nabrojala? Valjda jesam. Ispričajte me ali i ja sam u perimenopauzi trenutno pa, ako sam nešto zaboravila, to je sasvim normalno 🙂
„Što mi se događa?“ jedno je od pitanja koje u toj životnoj fazi može postati vrlo prisutno. Uspoređuješ se s drugima, tražiš uzroke svojim stanjima, logične konekcije sa životnim stilom, čitaš literaturu (i članke) o tome, a ako imaš sreće, pitaš svoju mamu kako je njoj bilo dok je kroz menopauzu prolazila.
Kako bi nekoj od vas olakšala promjenu idemo pregledati kako izgleda ta naša tranzicija – psihološka prije svega – jer znanje o tome što je uobičajeno i očekivano pomaže. Barem ćemo onog crva sumnje “događa li se to samo meni” izbaciti iz glave. Pa krenimo!
Perimenopauza može trajati godinama prije same menopauze. Tijekom tog razdoblja hormonalne promjene mogu biti povezane s promjenama raspoloženja, tjeskobom, poteškoćama sa spavanjem, koncentracijom i pamćenjem.
No važno je razumjeti da se sve to ne događa u izolaciji od ostatka našeg života.
Žena se u isto vrijeme često nalazi u jednoj od najzahtjevnijih životnih faza. Poslovne odgovornosti mogu biti na vrhuncu, djeca odrastaju ili odlaze od kuće, roditelji stare i trebaju više pomoći, mijenjaju se partnerski odnosi, tijelo izgleda i reagira drugačije nego prije.
A onda se svemu tome pridruži nekoliko noći lošeg sna.
Nije teško zamisliti zašto se kapacitet za nošenje sa svakodnevnim pritiscima može promijeniti.
Jedna od čestih primjedbi žena u ovom razdoblju jest osjećaj mentalne magle.
„Znam da znam tu riječ, ali je se ne mogu sjetiti.“
„Ušla sam u prostoriju i zaboravila zašto.“
„Nekad sam mogla držati deset stvari u glavi, a sada mi sve ispada.“
Osobno mi se događa da se ne mogu sjetiti imena osobe koju dobro poznajem. Totalna blokada – kao da je netko privremeno sakrio traženu informaciju. Prije mi se to događalo samo u pokušajima prisjećanja imena nekog holivudskog glumca i nije mi baš lako u tim situacijama. Takve promjene mogu biti neugodne, posebno ženama koje su cijeli život bile vrlo organizirane, brze i učinkovite. Ponekad ih doživljavaju čak i kao prijetnju vlastitom identitetu: Ako više nisam ona koja sve može i sve pamti, tko sam onda?
Važno je znati da poteškoće s koncentracijom i pamćenjem nisu neobične u menopauzalnoj tranziciji te da na njih mogu dodatno utjecati umor, stres, promjene raspoloženja i loš san.
Drugim riječima: trenutak u kojem vam treba više vremena da se sjetite imena ne govori ništa o vašoj inteligenciji, kompetentnosti ili vrijednosti. I dobro je znati kako se radi o nečemu što je uobičajeno pa će iskreni razgovor o tome što nam se događa pomoći maknuti stigmu zabrinutosti i srama. Ovako kako sam ja s vama podijelila, podijelite i vi u svojim krugovima. Oslobađa.
Neke žene primjećuju da su osjetljivije, lakše planu ili se teže umire nakon doživljaja stresne situacije. Druge osjećaju više tuge ili tjeskobe nego prije. Neke osjećaju nemir kojeg je teško imenovati ili objasniti.
Pritom se često pojavi još jedna razina problema – kritika same sebe.
„Zašto više nemam živaca?“
„Zašto mi sve smeta?“
„Trebala bih se bolje kontrolirati.“
A upravo je to trenutak u kojem nam treba manje osuđivanja, a više znatiželje.
Umjesto pitanja „Što nije u redu sa mnom?“, korisnije je pitati:
„Što mi moje tijelo i moj psihološki sustav sada pokušavaju reći?“
Možda nam treba više odmora. Možda smo godinama funkcionirale iznad vlastitih granica. Možda više ne možemo jednako lako tolerirati odnose, obaveze ili životni ritam koji nam zapravo već dugo ne odgovaraju. Možda je vrijeme povratka sebi i postavljanja jasnijih granica. Možda je vrijeme za otpuštanje i prepuštanje. Možda.
O ovoj se fazi često govori isključivo kroz gubitke: mladosti, reproduktivne sposobnosti, energije ili izgleda. Ali psihološka tranzicija srednjih godina može imati i drugu stranu – zapitajmo se što smo sve kroz promjenu dobile.
Mnoge žene počinju jasnije razlikovati što žele od onoga što su godinama radile zato što se to od njih očekivalo.
Granice postaju važnije. Potreba da svima udovoljimo može se smanjiti. Vrijeme postaje dragocjenije. Odnosi koje održavamo samo iz navike mogu početi smetati više nego prije.
To ne mora biti „kriza“. Ponekad je to vrlo zdrava reorganizacija vlastitog života. Uostalom i psihologija kaže kako, prije nego bude lakše, najčešće bude teže. Kao u ragbiju – prije akcije unaprijed moraš napraviti korak unazad, moraš se lansirati. U što se mi lansiramo? Možemo li kreirati neki bolji život, jasnije ciljeve? Smijemo li željeti otpustiti ono što nema više svrhu? Pa naravno da smijemo i moramo, a menopauza je prava prilika za to.
Prvi korak je prestati očekivati od sebe da kroz veliku životnu promjenu prolazimo tako da nitko ništa ne primijeti.
Dobro je promatrati nekoliko područja:
San. Nedostatak kvalitetnog sna vrlo brzo utječe na emocionalnu regulaciju, koncentraciju i toleranciju na stres. Pokušajte uskladiti vremena odlaksa na spavanje i buđenja tako da svaki dan budu podjednaki. Također, jutarnje izlaganje izlazećem suncu pomaže tijelu lakše usnuti.
Kretanje. Redovita tjelesna aktivnost nije važna samo za tijelo. Ona je jedan od najboljih načina regulacije psihofizičkog stresa. Pri tome važno je šetati malo bržim ritmom. Prošetaj do dućana, posla, prijateljice ili treninga. Izaberi stepenice umjesto lifta. Budi kreativna u uklapanju tjelesne aktivnosti u svoj dan i uživaj u benefitima.
Mentalno opterećenje. Ako u glavi stalno držimo potrebe obitelji, posla, roditelja, djece i svih drugih, možda problem nije u tome što nam je pamćenje „oslabilo“, nego u tome što je sustav preopterećen. Posloži prioritete ali nemoj zaboraviti sebe. Nauči reći “ne”. Ojačaj granice i unaprijedi asertivnu komunikaciju.
Razgovor. S partnerom, prijateljicama, liječnikom ili psihologom. Već samo razumijevanje onoga što nam se događa može smanjiti osjećaj zbunjenosti i usamljenosti. Podijeli breme jer nisi sama.
I, možda najvažnije – ne morate svaki simptom prihvatiti kao nešto što jednostavno treba izdržati. Ako promjene raspoloženja, tjeskoba, problemi sa spavanjem ili drugi simptomi značajno narušavaju svakodnevno funkcioniranje i kvalitetu života, vrijedi potražiti stručnu pomoć i razgovarati o mogućnostima liječenja i podrške.
Često želimo ponovno biti žena kakva smo bile prije.
Jednako energična. Jednako strpljiva. Jednako dostupna drugima. Jednako sposobna izdržati prepun raspored.
Ali možda cilj ove životne faze nije povratak.
Možda je pitanje: Kako želim živjeti od sada?
Menopauza jest biološka promjena, ali može biti i prilika za novu vrstu odnosa prema sebi – s više razumijevanja vlastitog tijela, jasnijim granicama i nešto manje potrebe da stalno dokazujemo koliko možemo podnijeti.
Jer promjena ne znači nužno da smo izgubile dio sebe.
Ponekad tek počinjemo jasnije čuti onaj dio sebe koji dugo nije imao dovoljno prostora.
Ana Čerenšek, prof. psih.
psihologinja i mentalna trenerica
žena u perimenopauzi
