Hipotireoza – usporen rad štitnjače - BIOANDINA

Hipotireoza – usporen rad štitnjače

stitna-zlijezda2.jpg

Magistra nutricionizma Ana Marija Medved stručna je suradnica u Bioandina timu koja je tijekom akademskog obrazovanja razvila interes za biljkama i njihovim bioaktivnim molekulama te provela niz istraživanja u svrhu otkrivanja potencijalnih benefita biljaka i njihovih spojeva. Ana Marija piše o hipotireozi – usporenom radu štitnjače.


Poremećaji štitnjače jedan su od najraširenijih javnozdravstvenih problema, a u  većoj mjeri pogađaju žensku populaciju. Najčešćim problemima povezanima sa štitnjačom smatraju se hipotireoza i hipertireoza. Ovi poremećaji uvelike utječu na kvalitetu svakodnevnog života kao i na kognitivnu i fizičku funkciju, a neliječeno ili neadekvatno liječenje može utjecati na neplodnost, kardiovaskularne bolesti te izazvati razne neurološke i mišićno-koštane simptome.



Štitnjača, njezina funkcija i mehanizam djelovanja

Kako bismo uopće pričali o njezinim poremećajima, važno je razumjeti funkciju štitnjače i njezinih hormona. Štitnjača je žlijezda u obliku leptira. Nalazi se u donjem dijelu vrata te je ujedno jedna od najvećih endokrinih žlijezda u tijelu. Građena je od dva bočna režnja povezana uskim tkivom zvanim isthmus. Režnjevi se sastoje od šupljih struktura – folikula koji predstavljaju funkcionalne jedinice štitnjače, a ispunjeni su gustom ljepljivom tvari koja se naziva koloid. Štitnjača proizvodi znatne količine hormona te ih pohranjuje upravo u koloidu dok ne budu potrebni organizmu.

Za proizvodnju svojih hormona, štitna žlijezda koristi jod iz prehrane. Dva osnovna hormona koje luči su trijodtironin (T3) i tiroksin (T4), a oni utječu na većinu metaboličkih procesa i gotovo svaki organski sustav u organizmu. Štitnjača ima glavnu ulogu u razvoju organa, regulaciji bazalnog metabolizma te homeostatskoj kontroli temeljnih fizioloških mehanizama.

Sustav hipotalamus-hipofiza-štitnjača (HPT) odgovoran je za regulaciju hormona štitnjače. Nedostatak njezinih hormona može biti uzrokovan različitim stanjima, a rezultira patofiziološkim procesima koji mogu imati potencijalno ozbiljne i negativne ishode ukoliko se ne liječe.

Hipofiza, mala žlijezda smještena u podnožju mozga, proizvodi tiroidni stimulirajući hormon  (TSH). To je hormon koji stimulira štitnjaču za proizvodnju i oslobađanje njezinih hormona kroz negativnu povratnu spregu – ako su razine hormona štitnjače (T3 i T4) niske, hipofiza proizvodi TSH. Nadalje, na samom vrhu upravljačkog sustava nalazi se hipotalamus koji je odgovoran za „otkrivanje“ niskih razina hormona štitnjače.

Dakle, kada u tijelu postoji niska razina hormona štitnjače, hipotalamus reagira otpuštanjem tireotropin-oslobađajućeg hormona (TRH) koji stimulira hipofizu za oslobađanje TSH, a TSH potom stimulira štitnjaču za proizvodnju i oslobađanje hormona T3 i T4. Takva se interakcija odvija sve dok se razina hormona štitnjače u krvi ne normalizira. Također, važno je napomenuti kako štitnjača u većoj količini proizvodi T4, ali T3 je biološki aktivniji oblik.

Slika 1. Regulacija lučenja hormona štitnjače


Hipotireoza

Hipotireoza je stanje koje se javlja kao posljedica neuspjeha štitnjače da proizvede dovoljnu količinu hormona i zadovolji metaboličke zahtjeve organizma. Drugim riječima, to je stanje neadekvatne proizvodnje hormona štitnjače ili njihovog neadekvatnog djelovanja u ciljnim tkivima. S obzirom da receptori hormona štitnjače reguliraju veliki broj fizioloških procesa, hipotireoza može rezultirati različitim kliničkim znakovima i simptomima koji su obično nespecifični. Najčešćim simptomima smatraju se umor, debljanje, depresija, poteškoće s koncentracijom, nepravilnosti menstrualnog ciklusa, netolerancija na hladnoću i gubitak kose.



Uzroci i vrste hipotireoze

Najčešćim uzrocima hipotireoze smatraju se nedostatak joda u prehrani te Hashimotov tireoiditis. Također, hipotireoza se može pojaviti kao posljedica primarnog zatajenja žlijezde ili nedovoljne stimulacije žlijezde za koju su zaduženi hipotalamus ili hipofiza, i to kada postoji defekt u TRH ili TSH signalizaciji štitnjače. Hipotireoza se može podijeliti na primarnu, subkliničku i sekundarnu hipotireozu.  Takva stanja mogu biti prolazna ili trajna, a njihova prevalencija raste s dobi te je veća u žena nego u muškaraca.

Smatra se da je primarna hipotireoza najčešće stanje, a uzrokovana je neuspjehom štitnjače da proizvodi hormone. Karakterizira je povišena razina TSH i niska razina slobodnog tiroksina (T4) u serumu. Glavnim uzrokom ovog poremećaja smatra se kronični autoimuni (Hashimoto) tireoiditis, a on se javlja kao posljedica nasljednog defekta imunološkog sustava koji „napada“ štitnu žlijezdu što posljedično dovodi do smanjenog lučenja hormona T3 i T4.

Subklinička hipotireoza je termin koji se koristi u slučaju asimptomatskih bolesnika koji u organizmu imaju povišenu razinu TSH i normalnu razinu slobodnog T4 u serumu. Ovo se stanje može pojaviti u uvjetima Hashimotovog tireoiditisa, vanjskog zračenja, terapije radioaktivnim jodom ili prethodne operacije štitne žlijezde.

Sekundarnu hipotireozu karakterizira niska razina slobodnog T4 u serumu, dok razina TSH može biti niska, normalna ili povišena. Međutim, sekundarna hipotireoza pojavljuje se u samo 5 % slučajeva.



Dijagnoza i liječenje

Dijagnosticiranje hipotireoze može biti vrlo izazovno s obzirom na to da kliničke manifestacije nisu pouzdana metoda. Oboljeli, a prvenstveno žene, imaju veliki broj simptoma koji se mogu pripisati drugim poremećajima ili starenju.

S obzirom na to da je hipotireoza posljedica neadekvatne razine hormona štitnjače, dijagnoza se može potvrditi uz laboratorijsku procjenu razine TSH i T4. Zapravo, najboljom laboratorijskom procjenom funkcije štitnjače smatra se serumski TSH test. Ako nalazi ukažu na povišenu razinu TSH u serumu, testiranje je potrebno ponoviti mjerenjem slobodnog tiroksina (T4) u serumu. Hormon T3 je u većini slučajeva zadnji hormon štitnjače koji postaje abnormalno nizak pa iz tog razloga njegova razina nije toliko korisna u dijagnostici. S druge strane, razina T3 može biti niska i kod normalnog funkcioniranja štitnjače (npr. tijekom određenih akutnih bolesti). Nakon dobivanja laboratorijskih nalaza, važno je odrediti vrstu i mogući uzrok hipotireoze kako bi se ona adekvatno liječila.

Liječenje je primarno usmjereno na ublažavanje simptoma i prevenciju komplikacija neliječenog stanja. Također, liječnici bi trebali oboljele educirati i informirati o mogućim komplikacijama ako se stanje ne liječi. Hipotireoza može rezultirati ne samo fizičkim nego i psihičkim abnormalnostima, a uvelike doprinosi razvoju hipertenzije, dislipidemije, neplodnosti, neuromuskularnoj disfunkciji i kognitivnim poremećajima.

Bolesti štitnjače veliki su javnozdravstveni problem u cijelome svijetu. Razvoj hipotireoze nije moguće spriječiti, ali se mogu spriječiti posljedice. Iz tog je razloga vrlo bitna pravodobna dijagnostika radi liječenja bolesti i prevencije neželjenih simptoma.



Literatura:

Almandoz JP, Gharib H (2012) Hypothyroidism: etiology, diagnosis, and management. Med. Clin. 96(2), 203-221.

Chiovato L, Magri F, Carlé A (2019) Hypothyroidism in context: where we’ve been and where we’re going. Adv. Ther. 36(2), 47-58.

Dunn D, Turner C (2016) Hypothyroidism in women. Nurs. Women’s Health 20(1), 93-98.

Gaitonde DY, Rowley KD, Sweeney LB (2012) Hypothyroidism: an update. S.Afr. Fam. Pract. 54(5), 384-390.

Kirsten D (2000) The thyroid gland: physiology and pathophysiology. Neonatal Netw. 19(8), 11-26.

Nilsson M, Fagman H (2017) Development of the thyroid gland. Development 144(12), 2123-2140.