Hormonalne akne

Koža je naš najveći organ i prva linija obrane našeg tijela od vanjskih čimbenika. Osim toga, koža je i endokrini organ s izrazitim metabolizmom enzima i hormonskih receptora za različite hormone. U tinejdžerskoj dobi dolazi do pojačanog lučenja spolnih hormona te često dolazi do pojave akni, međutim akne se često mogu pojaviti i u odrasloj dobi. Zašto dolazi do pojave akni te koji su mogući načini liječenja, pročitajte u našem novom blogu!

Što su akne i zašto nastaju?

Akne su jedna od najčešćih upalnih kožnih bolesti koja se javlja u dobi od 15 do 40 godina. Lojne žlijezde u normalnim okolnostima proizvode i izlučuju sebum, masnu tvar koja pomaže vlažiti i štiti kožu. Međutim, kod nastanka akni dolazi do prekomjernog lučenje sebuma (loja) iz lojne žlijezde u kombinaciji sa začepljenjem kanala lojne žlijezde, kroz koju se sebum kod zdrave kože normalno oslobađa. Akne se najčešće pojavljuju na području lica, leđa, grudi, ramena i nadlaktica. Često se pogrešno misli kako se akne javljaju samo u tinejdžerskoj dobi, međutim to nije istina. Iako se javljaju u više od 85% adolescenata, često se nastavljaju u odrasloj dobi, ustrajući u 64% osoba u njihovim 20-im godinama te 43 % osoba u njihovim 30-im godinama. Osim toga, u nekih osoba se akne pojave tek u odrasloj dobi. Mogu se pojaviti u pripadnika oba spola, no istraživanja su pokazala kako je ovaj problem ipak znatno prisutniji kod žena.

Za nastanak akni je zaslužna kombinacija nekoliko glavnih čimbenika, kao što su: genetska predispozicija, hormonska neravnoteža koja vodi do povećane sekrecije sebuma, hiperkeratinizacija folikula, promjena sastava lipida, kolonizacija bakterija Propionibacterium acnes te prisutnost upale. Osim toga, smatra se kako još neki faktori mogu djelovati kao okidači za pojavu akni, a to su: izložnost UV zračenju, stres, pretilost, nepravilna prehrana, pušenje, poremećaji spavanja, korištenje nekih lijekova ili neodgovarajuće kozmetike, pretjerano pranje kože te bolesti endokrinog deficita. Svejedno, valja napomenuti kako uzroci nažalost još uvijek nisu u potpunosti razjašnjeni.

Hormonalni disbalans kao okidač za nastajanje akni

Kao što je ranije spomenuto, u razvoju akni veliku ulogu igraju i naši hormoni te njihova neravnoteža dovodi do nastajanja akni te pogoršanja stanja.
Hormoni koji se smatraju najzaslužnijima za nastajanje akni su :

Androgeni hormoni

Skupina muških hormona zvana androgeni prisutna je i kod muškaraca i kod žena, no njihove razine su obično više kod muškaraca. Androgeni u normalnim okolnostima stimuliraju žlijezde lojnice u koži da proizvode sebum. Međutim, jako povećane razine androgena mogu dovesti do prekomjerne proizvodnje sebuma, uzrokujući začepljenje pora, što dovodi do razvoja akni. Osim toga, istraživanja su pokazala korelaciju između razine androgena i ozbiljnosti akni.

Estrogen

Estrogen je ženski hormoni za koji se smatra da može pomoći u regulaciji nastanka i izlučivanja sebuma, a samim time može utjecati na nastajanje akni. Smatra se kako na nastajanje sebuma može utjecati na nekoliko načina: izravnim suprotstavljanjem učincima androgena lokalno unutar žlijezdi lojnica, inhibirajući proizvodnju androgena u tkivima gonada te regulirajući gene koji negativno utječu na rast žlijezda lojnica ili proizvodnju lipida.

Inzulin i inzulinu sličan faktor rasta 1 (IGF-1)

Inzulin i IGF-1 su hormoni uključeni u regulaciju razine šećera u krvi i rast stanica. Visoke razine inzulina i IGF-1 mogu stimulirati žlijezde lojnice, što dovodi do povećane proizvodnje sebuma. Osim toga, inzulin i IGF-1 mogu potaknuti upalu i pridonijeti razvoju lezija od akni. Studije su pokazale pozitivnu korelaciju između razine inzulina, inzulinske rezistencije i ozbiljnosti akni. Ulogu inzulina u razvoju akni također podupire visoka prevalencija akni u žena sa sindromom policističnih jajnika (PCOS), stanjem povezanim s inzulinskom rezistencijom, hiperinzulinemijom i hiperandogenizmom.

Kortizol

Stres može biti okidač za hormonsku neravnotežu te može doći do povećane proizvodnje kortizola, hormona stresa. Povišene razine kortizola mogu utjecati na proizvodnju sebuma, povećati upalu i smanjiti sposobnost zacjeljivanja kože, potencijalno pogoršavajući akne.

Liječenje akni

Kako bi se tretirale akne, potrebno je u obzir uzeti i promjene u životnom stilu, kao i korištenje standardnih, ali i dodatnih terapija te posebne kozmetike. U terapiji se najčešće koriste topikalna terapija (lokalna primjena lijeka na kožu) te sistemska terapija (oralni antibiotici, izotireonin te hormonska terapija).

Topikalna terapija:

Topikalna terapija može se koristiti kao jedina terapija ili u kombinaciji sa drugim načinima terapije akni. Dostupna topikalna sredstva uključuju retinoide, topikalne antibiotike, benzoil peroksid, azelainsku kiselinu, kao i razne njihove kombinacije s fiksnim dozama djelatne tvari.

Azelaična kiselina preporučuje se kao prva linija terapije i za upalne i neupalne akne. Djeluje antibakterijski i smanjuje začepljenje pora što pomaže koži sklonoj aknama. Ima i antitirozinazno djelovanje i pogodna je za liječenje postinflamatorne hiperpigmentacije. S obzirom da se i prirodno nalazi u tijelu, mala je vjerojatnost da će doći do većih nuspojava, pa se smatra sigurnom za korištenje.

Topikalna terapija retinoidima je preporučena kao monoterapija kod blagih komedonalnih akni ili kao dio kombinacije za terapiju umjerenih i teških akni. Retinoidi pomažu u normalizaciji folikularne keratinizacije i smanjenju kohezivnosti keratinocita i pritom smanjuju folikularna okluziju i stvaranje komedona. Utječu i na upalnu reakciju akni, pospješuje prodiranje drugih lokalnih lijekova protiv akni i ubrzavaju rješavanje hiperpigmentacije . Međutim, upotrebu treba prilagoditi koži pacijenata koji mogu biti osjetljivi na iritaciju.

Lokalni antibiotici za akne nakupljaju se u folikulu i pretpostavlja se da djeluju protuupalno i preko antibakterijskih mehanizama. Najbolje ih je koristiti u kombinaciji s benzoil peroksidom koji povećava učinkovitost te smanjuje razvoj otpornih bakterijskih sojeva te ih se ne preporuča koristiti kao jedinu terapiju.

Benzoil peroksid djeluje baktericidno, ima protuupalna svojstva i te djeluje protiv hiperkeratinizacije. Preporučuje se kao monoterapija kod blagih do umjerenih akni. Kod odraslih žena može izazvati iritaciju ili suhoću kože, pa se koncentracije >5% se ne preporučuju za korištenje.

Sistemska terapija

Ukoliko topikalna terapija nema učinka ili se radi o težim oblicima akni, potrebno je korištenje sistemske terapije. Za to se obično koriste oralni antibiotici, izotireonin te hormonalna terapija.

Sistemski antibiotici ne bi se trebali koristiti sami jer povećavaju učestalost rezistencije na antibiotike. Sistemski antibiotici u kombinaciji s topikalnom terapijom (osim topikalnih antibiotika) mogu pokazati sinergijsku učinkovitost. Njihovu uporabu treba ograničiti na najviše 3-4 mjeseca.

Hormonske terapije, uključujući antiandrogene i oralne kontracepcijske pilule (OC), vrlo su učinkovite u liječenju akni, čak i kod pacijenata kod kojih nije promijenjena serumska koncentracija hormona. Osobito su korisni kod onih s jakom seborejom, pojačanim nastankom akni prije menstruacije, endokrinim poremećajima, upalnim aknama koje su otporne na standardne tretmane, akne koje su se pojavile u odrasloj dobi i kada je potrebna ili poželjna oralna kontracepcija. Kako OC prvenstveno utječu smanjenje proizvodnje sebuma, potrebno ih je kombinirati s drugim sredstvima, kao što su azelaična kiselina, retinoidi i benzoil peroksid.
Antiandrogeni, također poznati kao antagonisti androgena ili blokatori testosterona, klasa su lijekova koji sprječavaju androgene poput testosterona i dihidrotestosterona (DHT) da posreduju u svojim biološkim učincima u tijelu. U tretmanu protiv akni, oni se koriste ukoliko je uzrok previsoka razina muških spolnih hormona.
S druge strane, oralne kontracepcijske pilule sadrže estrogen u obliku etinilestradiola u kombinaciji s progestinom te se preporučuju za liječenje blagih do umjerenih akni kod odraslih žena. Smanjuju proizvodnju androgena na razini jajnika i također povećavaju razine globulina koji veže spolne hormone (SHBG), koji veže slobodno cirkulirajući testosteron i čini ga nedostupnim za vezanje i aktiviranje androgenog receptora. Osim toga, smanjuju aktivnost 5α-reduktaze i blokiraju androgene receptore. Prije propisivanja, liječnici bi trebali biti svjesni apsolutne i relativne kontraindikacije za OC (kao što su trudnoća, povijest raka dojke, dojenje, dijabetes s oštećenjem organa ili u trajanju >20 godina, dob ≥35 godina, pušenje, duboka venska tromboza ili plućna embolija, velika operacija, ishemija bolest srca, teška dekompenzirana ciroza i tumori…), stoga OC nije uvijek najbolji izbor za tretman akni. Osim toga, mnoge žene reproduktivne dobi pokušavaju zatrudniti, pa im korištenje kontracepcije ne dolazi u obzir.

Izotireonin je vrlo važan nehormonalni način terapije akni. Preporučuje se kao prva linija liječenja cističnih akni i kao lijek druge linije za teške akne koje ne reagiraju na standardnu terapiju. Iako je njegova učinkovitost neosporna, postoje značajne nuspojave povezane s dozom, od kojih je najozbiljnija teratogenost, stoga je kontraindiciran tijekom trudnoće.

Može li maca pomoći?

S obzirom da je za nastanak akni uvelike zaslužan hormonalni disbalans, kao sredstvo borbe protiv akni mogli bi se koristiti alternativni pripravci koji će utjecati na balansiranje hormona. Jedna takva biljka je i maca, koju domorodačko peruansko stanovništvo već stoljećima tradicionalno koristi za balansiranje hormona. Razlikujemo crvenu, crnu i žutu macu. Ova peruanska biljka za razliku od npr. soje, ne sadrži biljne hormone (fitoestrogene). Prema nekim autorima, maca djeluje na drugačiji način kod većine žena nego fitoestrogenske biljke ili hormonska nadomjesna terapija. Ona zapravo doprinosi optimalnom funkcioniranju hipotalamusa i hipofize, čime se poboljšava rad svih endokrinih žlijezda. Na taj način doprinosi regulaciji hormonske aktivnosti i zdravlju reproduktivnog sustava te bi svojim balansirajućim djelovanjem mogla pomoći kod akni koje su uzrokovane hormonalnim disbalansom. Maca svoje pozitivno djelovanje na zdravlje duguje različitim skupinama biološki aktivnih spojeva, a neki od njih su macamidi i macaeni (spojevi specifični za macu), alkaloidi, fitosteroli, antocijanidini te vitamini i minerali. Obiluje i složenim ugljikohidratom škrobom, stoga ju je radi bolje probavljivosti i organoleptike potrebno termički obraditi.

Osim što bi se crvena maca mogla koristiti kod upalnih hormonalnih akni, često se koristi i kod sljedećih stanja:

Hormonalni disbalans
Menopauza, perimenopauza, postmenopauza
Dominacija estrogena
Akutni PMS
Opći umor, stres

Amanda Gaši, mag. nutr.

Literatura:

Bagatin, E., Freitas, T.H.P., Rivitti-Machado, M.C., Machado, M.C.R., Ribeiro, B.M., Nunes, S., Rocha, M.A.D.D. (2019). Adult female acne: a guide to clinical practice. Anais brasileiros de dermatologia. 94(1). 62–75.

Branisteanu, D.E., Toader, M.P., Porumb, E.A., Serban, I.L., Pinzariu, A.C., Branisteanu, C.I., Vicovan, A., Dimitriu, A., Fartusnic, I.A., Boda, D., Branisteanu, D.C., Brihan, I., Nicolescu, A.C. (2022). Adult female acne: Clinical and therapeutic particularities (Review). Experimental and therapeutic medicine. 23(2). 151.

Chiu, A., Chon, S. Y., Kimball, A. B. (2003). The response of skin disease to stress: changes in the severity of acne vulgaris as affected by examination stress. Archives of dermatology. 139(7). 897–900.

Ju, Q., Tao, T., Hu, T., Karadağ, A.S., Al-Khuzaei, S., Chen, W. (2017). Sex hormones and acne. Clinics in dermatology. 35(2). 130–137.

Makrantonaki, E., Zouboulis, C. C. (2009). Androgens and ageing of the skin. Current opinion in endocrinology, diabetes, and obesity. 16(3). 240–245.

Meissner, H. O., Mscisz, A., Reich-Bilinska, H., Mrozikiewicz, P., Bobkiewicz-Kozlowska, T., Kedzia, B., Lowicka, A., Barchia, I. (2006). Hormone-Balancing Effect of Pre-Gelatinized Organic Maca (Lepidium peruvianum Chacon): (III) Clinical responses of early-postmenopausal women to Maca in double blind, randomized, Placebo-controlled, crossover configuration, outpatient study. International journal of biomedical science. 2(4). 375–394

Thiboutot D. (2004). Regulation of human sebaceous glands. The Journal of investigative dermatology. 123(1). 1–12.

Povezani proizvodi